Kornelija Kvesić rođena je 25. kolovoza 1963. godine. Karijeru košarkašice počela je u Košarkaškom klubu “Rade Končar” iz Slavonskog Broda, odakle prelazi u sarajevsku “Bosnu”, a nedugo zatim u Košarkaški klub “Elemes” iz Šibenika. Ova hrvatska reprezentativka koja je za reprezentaciju Jugoslavije odigrala 170 utakmica, karijeru je gradila i u Francuskoj, Grčkoj, Makedoniji, Izraelu, Belgiji i Turskoj. Dobitnica je više značajnih sportskih odličja poput brončane medalje s Univezijade održane 1985. godine u Japanu, srebrne medalje s Europskog košarkaškog prvenstva održanog 1987. godine u Španjolskoj, srebrne medalje s Olimpijskih igara održanih 1988. godine u Seulu u Južnoj Koreji, te srebrne medalje sa Svjetskog košarkaškog prvenstva održanog 1990. godine u Maleziji. Kornelija danas živi u svom rodnom gradu u kojem trenira članice Ženskog košarkaškog kluba “Brod”. Članica je Upravnog odbora Hrvatskog kluba olimpijaca. “Svaki sportaš sanja olimpijsko selo i nadmetanja. Nije to kao europsko prvenstvo, pa da si opterećen samo rezultatom , da pričaš samo o košarci. To je jednistven doživljaj. Olimpijada je mjesto druženja, upoznavanja. Osjetiš se građaninom svijeta, ambasadorom svoje zemlje. I natjecateljski je izazov. Znaš da su stigli najjači, da pripadaš njima, da si sportska elita...”
Iz članka Ive Mikulčina objavljenog u “Slobodnoj Dalmaciji” 1988. godine.
Ana Titlić rođena je u Gornjoj Vrbi pokraj Slavonskog Broda 13. lipnja 1952. godine. Karijeru rukometašice počela je u Rukometnom klubu “Radnički” u Slavonskom Brodu, odakle prelazi u zagrebačku “Lokomotivu”, za koju je, na mjestu vratarke, odigrala preko 500 utakmica. Za reprezentaciju je odigrala 120 utakmica, sudjelujući na mnogobrojnim međunarodnim turnirima, svjetskim prvenstvima, Mediteranskim igrama i Olimpijskim igrama. Titulu “zaslužnog majstora sporta” stekla je nakon osvajanja zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu održanom 1973. godine u Jugoslaviji, a potvrdila ju je 1980. godine, osvojivši srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Moskvi. Sudjelovala je i na Mediteranskim igrama održanim 1979. godine u Splitu, na kojima je osvojila zlatnu medalju. Diplomirala je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu gdje danas i živi. Radi na Tehničkoj školi kao profesor tjelesnog odgoja. “Trebamo se plasirati među pet najboljih na Svjetskom prvenstvu i eto nas u Moskvi. A do onda ćemo imati još jači sastav. Nadam se da ćemo uspjeti, jer zbilja svojski radimo. Čim se ujutro probudim tražim loptu!”
Iz članka Ade Kožula objavljenog u “SN Reviji” 1975. godine.
Venio Losert rođen je 25. srpnja 1976. godine. Karijeru rukometaša počeo je u Rukometnom klubu “Slavonija DI” u Slavonskom Brodu, odakle, kao petnaestogodišnjak, prelazi u Rukometni klub “BADEL 1862” iz Zagreba, najjači klub u državi, s kojim osvaja Europski kup 1992. i 1993. godine. S Rukometnim klubom “Badel Zagreb” osvojio je sedam puta kup i sedam naslova prvaka Hrvatske. Kao vratar hrvatske reprezentacije za koju je do 2007.g. nastupio ukupno 150 puta, u dva navrata osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996.godine i Ateni 2004. godine, a osvajač je i tri srebrene medalje na Svjetskim rukometnim prvenstvima održanim 1995. g. na Islandu, 2005. g. u Tunisu te Zagrebu 2009.godine. Proglašen je najboljim hrvatskim rukometašem 1997. godine. Od 1999. godine igra u Španjolskoj, gdje je s klubom “Portland San Antonio” 2005. godine osvojio prvenstvo. U sezoni 2008/2009 igra za španjolski rukometni klub “Barcelona”. “Od malih nogu upijao sam sve od oca. Vodio me je na sve utakmice koje je branio, pa nije nimalo čudno što sam i sam pošao njegovim stopama. Za sve što sam do sada postigao mogu najviše zahvaliti upravo njemu”.
Iz članka Ivana Salantića objavljenog u “Sportskim novostima” 2004.godine
