Kuća Brlić, dom Ivane Brlić Mažuranić smještena na glavnom gradskom trgu koji nosi njeno ime, i ovoga se prosinca okitila božićnim ruhom. Prizemlje Kuće, koje sa svojih sedam velikih prozora- izloga gleda na trg, zasjalo je diskretnim sjajem lampica, a prozor na ulazu u Interpretacijski centar Ivana Brlić-Mažuranić krase kuglice sa ilustracijama iz Šume Striborove, akademskog slikara Hrvoja Marka Peruzovića, u izvedbi Valentine Srnojević. Posebna pažnja posvećena je božićnom uređenju prvoga kata Kuće Brlić, na kojem se nalazi autentični postav stana Brlićevih.
U ulaznom hodniku, na dvije starinske konzole s ogledalima postavljeni su zimski aranžmani s bazom od borovih grančica, ukrašeni prirodnim materijalima; lišćem, jabukama, orasima.... Baš kao što je nekad Ivana donosila prirodne materijale iz obiteljskog ljetnikovca Brlićevac i njima ukrašavala svoju gradsku kuću. Između konzola, na dvokrilnim vratima koja vode u centralnu sobu stana, vjenčić je od istih materijala.
U božićnom duhu uređen je i prostor današnje knjižnice, a koji je u doba kada su Ivanina djeca odrastala, bio prostor centralnog salona, u kojem su se odvijala obiteljska druženja, ali i oko stola okupljali gosti; prostor je to u kojem se objedovalo, kitio se bor, najintenzivnije se živjelo.
Kako je to zapisala profesorica Jasna Ažman u svom tekstu „Život u pismima“ objavljenom u Hrvatskoj reviji br. 3, 2013., „kada se na svoj osamnaesti rođendan, 18. travnja 1892. udala za brodskog odvjetnika dr. Vatroslava (Ignacija-Nacu) Brlića pokazat će se da će joj od svih životnih odrednica najvažnija biti ljubav koju je u najsretnijem supružničkom obliku pronašla uz svojeg Nacu, kao i ljubav majke roditeljice koju je pružala svojoj djeci i unucima, a primala ju natrag stostruko uzvraćenu.“ Prvih desetak godina braka Ivana je rađala djecu, učila se gospodarenju velikom kućom i brojnom služinčadi, a napose, sve je više preuzimala brigu o obiteljskim imanjima i vinogradima.
O detaljima uređenja Kuće Brlić saznajemo iz bogate Ivanine korespondencije s majkom, u kojoj su uz opise blagdana, posebice Božića, sa svim detaljima pripremanja darova, uređenja kuće i obreda koji se uobičajeno provode, posebna mjesta zauzimali jelovnici i recepti koje je Ivana stalno tražila. Saznajemo tako da su se na Ivaninom božićnom stolu obavezno nalazili paprenjaci, cimet zvjezdice i vanilin krancli, iz vitrina se vadio najfiniji engleski porculan, „plavi“ set koji je dio obiteljskog nasljeđa, a drvce su kitilo svečano, ali s mjerom, srebrenim kuglicama i „svilenim“ bombonima. S posebnom je pažnjom pripremala Ivana svoj dom za dolazak Božića; od ukrasa na drvcu, preko blagdanskog jelovnika, do darova. Tako u pismu majci, datiranom 26.XII 1900. Ivana piše:
Božićno drvce je zbilja jako liepo a i liepo smo ga nakitili. Meni se u obće Mažuranićki način božićnog drvca od svih dosad vidjenih najviše svidja.- Ivo, koj je već cieli dan badnjaka ležao prem ospice još nisu vani bile, ustao je predvečer i kitio s nama drvce, a kad je zvono zazvonilo i vrata se otvorila bio je za cielu večer zdrav zdravcat od samog veselja.
Pomno planiranim darovima, Ivana je darivala sve koji su živjeli u Kući Brlić, od posluge do supruga i djece, koja su ipak dobivala najviše poklona.
„Darovi su bili ( osim Tvojih) kako sliedi: Ivo: Tivoli, tvrdjavu sa soldati, turn-aparat, hosenträger. – Zora: nachtkastl ( !) bebu sa zibicom, šparherd sa sudjem, garnituru metlah, mala kola sa zecom i britanika essbesteck ( onaj srebreni još je škoda za nju) i plavu svilenu opravu. Zdenka: bebu, slikovnicu, konja, bubanj, pajacla od Bete- Naca: Bierkrügel sa pokrovcem, Patent-Wasser- Aschentazel i dvie knjige- Katica: plavu svilnu blusu ( već načinjenu) i parhet i borte za hauskleid, Marija- bordeau loden- kuharica- parhet i broš- Mato- kesu s 5 kruna i još Lieutenant Drogli koj nas uviek fotografira liepu rauchgarnituru za 5 fr.- Nije se znalo koje je od djece veselije.“ piše Ivana.
Pozivamo sve zainteresirane posjetitelje da se dolaskom uvjere da je povijesna Kuća Brlić posebno šarmantna, obučena u starinsko blagdansko ruho.
